usporavanje
jesam za popodnevnu šetnju s prijateljicom?
nedjeljno sunce, vjetar s istoka, kava u papirnatoj šalici.
rado bih, ali ne mogu, moram završiti predavanje za sutra.
ležim nepomična na kauču i gledam u žarulju na stropu koju mjesecima ne mogu zamijeniti plafonjerom.
jesam li za spontani odlazak s dečkom na neko mjesto koje volim?
udaranje kamenčića o mirnu površinu jezera, bosa stopala na livadi, ležanje pod hrastom kitnjakom omotanog bršljanom.
drugi put, kada ću imati više vremena.
pijem anksiolitike, spavam do kraja dana, sanjam žitno polje s makovima, naslovnicu bombonjere.
sastanak o mogućoj suradnji?
pokreće se mlin misi, žlijezde slinovnice iskre, tekst mi se podaje.
jako bi me radovao, ali mačak mi je loše, ne mogu ga ostaviti samoga.
uzimam oštrice i zabadam ih po koži, krv curi, sve je manje pogrešno, sve se smanjuje.
jesam za večeru s prijateljem koji je samo danas u gradu?
smijeh, salata sa suhim rajčicama i buratom, tamarisi, pokazivanje fotografija djece i životinja.
toliko bih to htjela, imam već nešto dogovoreno, obvezala sam se.
ritmički prebacujem kanale, ritmički stavljam trešnje u usta.
ne znam što gledam, ne znam što jedem, gutam koštice i peteljke.
susret s mamom pod pauzom?
kava u ordinaciji, čokolade, kreme za ruke, ormarići s kartonima, mama u bijeloj kuti, ulazak kroz službeni ulaz, sredstvo za dezinfekciju.
baš žurim doma, dijete me treba, težak dan u školi, peruta joj se kosa od stresa.
sjedam na klupu u parku, čekam da se isprazni ljuljačka.
ptice lete nisko, muhe još niže, ispod njih nogometne lopte.
kretanje u drugom smjeru?
svježa scenografija, neraspakirani osjećaji, mogući događaji, prazna bilježnica na crte.
pokrivam se iluzijom da se ne mogu okrenuti, ne mogu se zaustaviti, ma ne mogu ni usporiti.
stani iza mene da se okrenem za tobom