pitanje
pitaš me kako sam.
prvi put prešućujem.
drugi put odgovaram da je sparno i da je vrijeme sve gore i gore.
ponavljaš pitanje po treći put, držiš me za vrat, guraš mi glavu dublje u procijep, upiruješ mi nesložive dijelove u oči jer samo želiš znati kako sam da znaš kako ćeš biti ti.
ajde me nemoj danas to pitati.
nemoj me pitati jednom, nemoj me pitati dvaput, nemoj me pitati tri puta u rastućoj amplitudi nezadovoljstva.
znam samo da je sparno i da želim nastaviti hodati prema Zrinjevcu gdje su platane i gdje je klupa na koju možemo sjesti.