djevojčica i pripreme

djevojčica i pripreme

dobro da je živjela u velikom stanu.
i dobro da je taj stan imao vrata na kupaonici, na njezinoj sobi, troja vrata na dnevnoj sobi, dvoja na kuhinji, vrata na spavaćoj sobi, ulazna vrata, balkonska vrata i troja staklena u haustoru.

i dobro da ih je sva mogla otvoriti kada je bila sama.
i prolaziti kroz njih u dugoj i tihoj povorci, s tatinim kožnim rukavicama na rukama.
ako bi ih dobro navukla, sve je bilo crno.
bila je noć.

i dobro da je hodnik bio dug, komoda za cipela uza zid, a tepih uzduž cijele prostorije
tako da je mogla zatvorenih očiju
osjetiti brojna stopala koja je ispraćaju kroz ulice s drvoredima, mekano i glatko.
grobljanska ulica, ulica kroz kuhinju, trg s dvjema crkvama i poštom, kružni tok oko stola, pragovi, rupe na cesti ispunjene kišnicom.

i dobro da je balkonska ograda imala udubljenje ispunjeno zemljom predviđeno za viseće pelargonije.
mrvila se u prah u crnim rukavicama dok su se pred zgradom parkirali automobili.
poput crva se migoljila među vlastitim prstima.
nebo je bilo vedro, vidjeli su se obrisi ribnjaka.

i dobro da je u zemlju sa cvijećem bila upiknuta vilica koja više nije služila jelu.

i dobro da je nitko nije mogao pričuvati za vrijeme susjedova sprovoda pa je upamtila scenoslijed smrti.
i predano razvijala postumnu ikonografiju.

dobro da je bilo dana kada su se sva vrata mogla otvoriti.
i dobro da je bilo dana kada nije bila sama kod kuće.