Ona i on. Dan za danom. Sat za satom. Minutu za minutom. Poruku za porukom. Rečenicu za rečenicom. Fotografijom, poveznicom, glasovnom porukom. Klik za klikom. Uz nalete dopamina. S mobitelima u vidokrugu čitavog dana. S mobitelima nadohvat ruke noću. Mobitel u torbi, u džepu, na stolu, u kupaoni, na sofi, na uzglavlju, u ruci. Udaljeni jedno od drugog jedan poziv, jednu poruku. Uvijek dostupni. Uvijek prisutni kako bi potisnuli osjećaj odustnosti onog drugog. U isčekivanju notifikacije. U strahu od prazne baterije, isključenog tona i gubitka mreže. O ljubavi, o popisu za dućan, o odvojenosti, o ljubomori, o umoru, o koroni, o jednom životu u dva stana, o prošlosti, o sadašnjosti, o budućnosti. Uvijek o ljubavi. Povezani i razdvojeni zaslonima. Naizgled uvijek zajedno. Kronično usamljeni. Naizgled nikad sami. Premoreni od razdvojenosti. Zaštićeni virtualnom bliskošću. Zaštićeni od stvarne bliskosti. Kako se osjećaju dok istipkavaju svoj odnos? S koliko svijesti ga stvaraju? Kada on piše da se smije, smije li se zaista? Vjeruje li mu ona da se on smije dok čita o njegovom smijehu? Plače li ona zaista uz emotikon plača? Produbljuju li razumijevanje ili stvaraju nesporazume? Osjećaju li da je ono drugo tu za njih? Osjećaju li se usamljeni? Prisutni, a odsutni. Tako blizu, a tako daleko. SAMI ZAJEDNO.
Ona i on. A i B. 2 lika. 2 izvođača. 2 mobitela. 2 zaslona. 1 kamera. 360 stupnjeva. Jedno nasuprot drugog. Jedno uz drugo. Licem u lice. Ona čita njegove poruke koje je primila. On čita njezine. Na željezničkom kolodvoru, u domu za starije osobe, u parku, na šetalištu, u krevetu, na praznom parkiralištu, na dječjem igralištu, u kuhinji, u baru, na mostu sa paucima, uz rijeku, na Gornjem gradu, u gimnaziji sa učenicima, u salonu za namještaj, među prolaznicima, među glasovima, sami. Nadohvat ruke. Ujedinjeni prostorom. Odvojeni kamerom. Rascjepljeni kadrom. Ujedinjeni snimkom. Nikad bliže. Nikad dalje. Vide li jedno drugo? Čuju li jedno drugo? Prepoznaju li jedno drugo? Prepoznaju li sebe kroz vlastite riječi? Jesu li “oni” zaista “oni” ili su samo likovi stvoreni u prostoru virtualne komunikacije? Događaju li se “oni” ili samo izvode ljubav dok izvode čitanje poruka? Jesu li stvarniji preko zaslona ili licem o lice? Spaja li ih tehnologija ili razdvaja? SAMI ZAJEDNO.
Na jednoj web stranici. U 30-ak video zapisa. Ona i on u različitim video formatima – vertikalno, kvadrat, horizontalno. Ona i on na snimkama različitog trajanja – od 1 minute do 1 sata. S titlovima. S naslovima.
