životinja
tijelo otkazuje poslušnost.
umorna sam.
slomljena, stara životinja legla je na pod, sklupčala se, podvila rep, isključila osjetila.
još do jučer, trudila se zadobiti ljubav svoje gospodarice
plela joj se pod noge, donosila fazane u čeljusti, režala na neprijatelje, pratila je u koraku
danas je pustila moguće iskaze ljubavi da nadljeću poljem
ne mogu se pomaknuti.
automobili prolaze cestom, sunce izlazi, sunce zalazi
i neće sada ta životinja uginuti brzo, do jutra
raspadat će se polako
crijeva će izlaziti iz utrobe danima, krvava pjena iz usta danima, tako da dvoglava gospodarica osjeti smrad tkiva i vlastitu nemoć
i taj prokleti, jezivi strah od napuštanja
trbuh mi je otpojen od udova, ruke su mi plave, konj ne želi trčati, riba zijeva, noge su mi plave, pas ne laje, srna ne preskakuje preko potoka, gušter se ne previja po kamenju, mačak je otišao.
životinja nikada bila dovoljno brza, nikada dovoljno spretna, nikada dovoljno punokrvna, nikada dovoljno ukroćena
dahtala je, žvakala je komade mesa
srce joj je kucalo kroz cijelo tijelo i ritmički ga nadimalo
lajala je, mahala repom, trčala je, valjala se u blatnoj lokvi, bacala u potok
podsjećala gospodaricu na život
gospodarica je ujutro hranila životinju komadima najboljeg mesa, navečer vezala željeznim lancem
podsjećala je životinju na život, isto.
zatočena sam u boli, zatočena u neskladu, zatočena u tromosti, inerciji, tvari, zatočena sam u tijelu.
i sad će se polako raspadati životinja
baš sad kad je gospodarica primjetila gomilu fazana nad poljem i mislila skinuti lanac sa životinje i privezati ga na bunarsko vedro
