lijepa Roberta
kao što Roberta ima dva nosa na jednom licu, jedna žena ima dvije glave na jednom vratu
a lijepa je ta žena
kao i Roberta
dvije svilene plave kose do ramena
dva para plavih očiju
dva nosa, isto
i živjela je tako dvostruka
naučila je dobro skrivati viškove
crtala je jedna usta crvenom olovkom, nosila naušnice samo na dva uha, žmirila na dva oka, savijala jedan jezik, plela kose u jednu pletenicu
unatoč tome, vrat je uvijek vrištao jer su glave bile teške
pa čak i onda kada su čvrsto prijanjale jedna uz drugu
uho na uho, obraz na obraz, dlake uz dlake, jezik na jeziku bacao bi iste riječi, noge bi hodale u jednom smijeru
ili bi čak mogle stajati na mjestu
težina glava je rasla kako su se odvajale, kako su grizle jedna drugu, pljuvale jedna drugoj u lice, govorile jedna preko druge, mimo druge, siktale kao zmije i ubadale se jezicima
jedna je uglavnom gubila, koža joj je pucala, meso izlazilo kroz proreze
druga kao da je bila glava antičkog kipa
ništa
noge bi onda poludjele, skinule cipele i bezglavo trčale
vrat je patio, kako god
patio je i onda kada jedne glave kao da nije bilo
kao da je to bilo obično tijelo s jasnim smijerom
jedna je glava uvijek osjećala pritajenu prisutnost druge
druga je ćutila prvu
vrat se ponekad gotovo razdvajao na pola, kao da ga je po sredini lupila sjekira za kraćenje jelkinih grana
i taj se rascijep produbljivao prema zemlji
ima ta žena s dvije glave, naoko lijepa
kao i Roberta