repriza
donosim stvari jednu po jednu.
jučer sam donijela tonik za čišćenje lica, kremu od ruže, termo čarape i mirisne štapiće.
neki dan čaj od mente.
i samo sam sam ih odložila na policu u kupaoni, u zdjelu sa čajevima, na kauč, pokraj cvijeta kojem žute rubovi listova kao da je i njemu jesen.
ne spominjem invaziju njegovog prostora.
on ili ne primjećuje ili taktički prešućuje.
ili sprema desant majicom, dezodoransom i punjačem za mobitel.
sutra bih mogla ostaviti i kremu za ruke na stolu u dnevnoj sobi, tamo među računima, popisima za dućan i nepročitanim uputama za lijekove.
plava tuba kameleonski će se uklopiti u grupu aleatorički okupljenih predmeta koji nemaju svoje mjesto.
uvlačim se, inficiram prostor, kao neprimjetno, kao bez značaja, onako usputno.
on, isto tako, vraća žute postite s mojim porukama po svojim zidovima. Više nitko nikamo ne ide.
Ovdje boravi jedna sretna žena.
Došla sam samo oprati kosu.
donosim stvari na kapaljku da bude manje osjetno da sam sam ih odnijela odjednom, naglo, strpala ih sve u torbu, u isti pretinac i mačka u pretinac i kavu u šalici u pretinac i sve je to ispalo iz njega i kotrljalo se po stražnjem sjedalu, prolilo i mirisalo po neispijenom jutru.
mačku se zabila kandža u moje bedro.
umeboshi ocat ću staviti uz maslinovo ulje.
vestu za po doma u ormar.
on će lijepiti poruke koje padaju sa zidova.
repriza objekata u premijernoj atmosferi.
jedino je božićna crvena ptica s perom svo vrijeme bila prikvačena za lampu u kuhinji.
iznad svega, široko raširena repa