baterija
nikamo ne ide.
ne kreće se kroz tjedne, mjesece, godine
ne ostavlja tragove na ponedjeljku, na ožujku, na babljem ljetu
ništa od toga.
ne prolazi kroz tunele krošanja, ne mimoilazi se s pogrebnom povorkom i s kamionima čistoće
samo tako stoji.
sve te srijede, sva ta sunca, sva ta bol, bol, baloni, djeca, rajčice klize niza nj, stružu po stjenkama, pljušte, izbijaju čepove kojima ih pokušava zaustaviti
izvadila je baterije, a možda nisu ni prazne
